Proman Consulting | loader
Proman Consulting | Picasso and the Queen

Picasso and the Queen

A kod kuće mašina radi punom parom. Kick off sa još jednom tech kompanijom, veličine oko 250-300 ljudi, kao i sa jednom od prve četiri osiguravajuće kuće u Srbiji, novi projekti sa Ivanom, još jedan nov ugovor stigao potpisan, nov photoshooting, nove radionice i predavanja, dizajner... Kada sve to dodate na bazu i naše tekuće projekte i servisiranje klijenata, zatim mene oduzmete za 6 sati unazad, onda shvatate da ima puno varijabli u ovoj računici. Shvatate da je potrebna ozbiljna mašina koja može da prevaziđe sve izazove. A  dovoljno je izazova i bez ovog proputovanja. Ništa novo. Ovo je za preduzetnika isto što i za fudbalera svetsko prvenstvo. Živiš za te utakmice, spremaš se za to, odeš i daš sve od sebe. Uspevam nekako da iskoordiniram sa Srbijom otprilike od 7am (1pm cet) do 9.30am (3.30pm cet)  i onda odlazim u Enventys. Sistem koji gradim godinama još jednom mi dokazuje da radi. Ali da bi sistem radio, moraš da imaš ljude. Imam ljude za velika dela. Ljude koji strpljivo čekaju svojih 5 minuta, koji rade teško, ali koji rade pametno. Imam poruku za ljude koji se daju. Mislim da je došlo vaših 5 minuta. Nalazim se na 8 100 km udaljenosti od kuće, ali mogu da osetim naboj. Iščekivanje i očekivanja. Imam uglavnom dobre vesti za neke od vas. Prvo, dobro je biti u pripravnosti, ne previše napet ali zapeta puška, ako me razumeš. Drugo, iščekivanje je u stvari put, uživajte u njemu :D Neće se desiti nikakav događaj, neće doći neko i reći evo na poklon 16 miliona. Tih 5 minuta traje i trajaće malo duže. Treba se fokusirati na taj put, na njegov tok, kako ćemo i čime na taj put. I gde. Krajnja destinacija. Treće, možete bez mene. Fantazija svakog Foundera. Spremni smo! 

 

U Enventys-u je ova nedelja rezervisana za Internet of Things – IoT. Proučavam i dalje šta sve prave Jason i Hunter. Ni blizu mojih sklonosti ili dodirnih tačaka, međutim pronalazim sebe i svoje mogućnosti da proanaliziram produkte i njihov razvoj. Rekao bih, par vrlo dobih misli, pitanja, ideja, što me je malo vratilo i u detinjstvo i pregršt Lego kockica oko mene. Prisustvovao sam sastancima menadžmenta a nakon toga i cele kompanije. Sa mentorom prolazim i action plan, a na papir smo stavili i neke kontakte za koje mislimo da bi bili odlični sagovornici. Ostaje mi da popunim templejt i raspišem detalje. Odlazim sa Jeremy-em i Jason-om na IoT workshop Silicon Labs. Od 20 ljudi 19 inžinjera i ja. Osećam se kao da sam pao s marsa, ne van zone komfora, nego van planete Zemlje. Uvod o IoT, smart home sistemima, ima i poznatih stvari, ali i onih za koje naziv ne znam ni na srpskom, a kamo li na engleskom. Instaliram xG24 dev kit uređaj (razvojna ploča) koji može da izmeri temperaturu, svetlost, magnetno polje, vlažnost i pritisak vazduha, jačinu zvuka... Instaliram program :D Mučenje, ali odlično za mozak, fokusirao sam se, trudio sam se da stabilizujem i svoja osećanja, te sam sasvim sigurno moždane aktivnosti podigao na najviši nivo. Uspeo sam da prođem i sve faze unutrašnje i spoljašnje reakcije na situaciju, od zbunjenog i uplašenog preko zainteresovanog pa nezainteresovanog, od dezorjentisanog do snalažljivog, i na kraju srećnog i zadovoljnog novog Nikole Tesle. Prva faza uspešna. Bacim pogled oko sebe, većina radi i dalje. Jeremy se šali na račun Jason-a kako sam završio pre njega. Mislim da je imao problem sa uređajem, pa je nov instalirao brzo. Svakako, bio sam ponosan na sebe što nisam spalio laptop i uređaj, štaviše, lampica svićka, prelepo, kao za novu godinu. Do kraja sam imao puno problema, naravno i pomoć kolega oko sebe. Prilično je interesantno bilo raditi na uređaju za pametne kuće. Na kraju, uređaj radi. Testiram ga tako što blic od telefona uperim u uređaj i merim jačinu svetlosti, privlačim magnet da testiram da li uređaj meri magnetno polje, spuštam ruku da vidim da li ima promena u temperaturi ili svetlosti. Radi savršeno. Kit proizvodnje Silicon Labs sam poneo za uspomenu, možda postoji šansa da od njega napravim nešto. 

Sredina nedelje i dva interesantna događaja, svaki na svoj način. Na Univerzitetu je studentsko finale Pitch competition-a, pa smo bili gosti Venture Challenge-u koji je godišnji događaj Ventureprise-a. Prevedeno - takmičenje startapova u ranoj fazi. Samo takmičenje je rekao bih zatvoreno za publiku, ali smo bili pozvani od organizatora da prisustvujemo pitchevima brilijantnih ideja mladih umova. Sedam finalista, uglavnom trenutnih ali i nedavno svršenih studenata, je pokazalo da mogu vrlo vešto da prezentuju, a neki od njih su sa svojim idejama već prešli neke faze, sa obzirom na to da na njima rade i po godinu i više dana. Bilo je sjajno gledati ih. Nakon Pitcheva, sajam svih finalista i polufinalista, gde mogu svima da prezentuju svoje ideje. Dolazi dosta poslovnih ljudi i investitora, profesora, preduzetnika, kako bi upoznali mlade talente. Idem od štanda do štanda da upoznanim svih 15ak startapova i razgovaram sa sjajnim mladim ljudima. Imam dva favorita sa prethodnog Pitcha, tako da za njih imam malo više pitanja. Ispitujem uglavnom oko samog produkta i njegovih mogućnosti, zanima me takođe potencijal skalabilnosti, kao i na koji način će se generisati revenue. Imam pravo i da glasam, te glasam za fashion startup, sa obzirom da je najdalje što se tiče faze životnog ciklusa, a postoji veliki potencijal. Thanos ne glasa, te počasni glas dajem mladom amerikancu sa našim korenima – Popović. Ideja za softver u industriji Logistika i Transport. Pobedu odnosi GroSecure, gejmificirana aplikacija dizajnirana da edukuje starije građane o prevarama. Upoznajem dosta zanimiljivih poslovnih ljudi, sa nekolicinom zakazujem i sastanke. 

Drugi događaj, Networking under 40, 6-9 pm, pivara, mislim se biće interesantno. Zapravo, očekivao sam mnogo više ljudi, ali ulaz se plaćao, pa je možda to razlog i ne baš velike posete. Događaj je ipak bio zanimljiv. Povezao sam se sa svih 30ak ljudi, što je možda i najzanimljivije, nisam nikog preskočio :D Bilo je prisutno i dvoje ljudi koji imaju iste firme kao i ja, samo što su na svojim počecima. Dosta zanimljivih razgovora, informacija i ideja. 

Spremam se i za poslednju pripremu pred pitch competition. Pošto me je pritislo sve, nemam puno vremena za prezentaciju, u 7 minuta prilagodim već postojeću i krećem da uvežbavam vreme sa tekstom. Uspevam nekako da korigujem skript i stisnem ga u 4 minuta, ali nisam baš uvežbao neke nove detalje. Kao i uvek, oslanjam se dosta na hendlovanje situacije i spontanost. Osećam se dosta slobodnije. No, čvrsto verujem i u to da u nekim situacijama treba spremiti svaki mogući detalj. Malo sam po stresom, ali više ni ne znam šta je sve uzrok. 

Dolazi petak. Dan u najavi savršen. Počinje (trebalo bi) poslednjom pripremom za pitch competition. Tačnije, nas sedmoro pitchuje svoje biznis ideje pred četvoro sudija, kako bismo uvežbali nastup za naredni petak, i praktično, polufinale. Finale će se odigrati u Washington D.C. u poslednjoj nedelji programa. Zašto piše u zagradi trebalo bi? Pa…

Dan pre toga setujem alatkicu za automatizaciju, ali pošto je koristimo prvi put, drugi test, i dalje sam oprezan. Kažem Ivani da isprati prva dva sata po srpskom vremenu, ako nešto nije ok da me zove. Dan zapravo počinje u 4.22 izjutra pozivom od Ivane. Nekoliko problema sa alatkicom, tako da ustajem oko pola 5 i krećem da rešavam. Pomislih, super, Pitch kreće već od 9, biću super budan. Ipak sam bio super pospan, tako da sam u 9 imao već drugu kafu i drugi doručak, koristeći barsinu tika taka taktiku, slatko-slano, kako bi uz kofein, so i sećer podigli sve živo u mom organizmu. Inače, cele nedelje pokušavam da ispratim Srbiju i poguram kako na tekućim tako i novim projektima. Naravno, svi problemi samo čekaju da odete na drugi kontinent pa da počnu ljubomorno da traže pažnju. Prethodna nedelja me je slomila, da se nisam resetovao 13 sati za vikend, ova bi me dokusurila. Telo mi pati, posebno zbog neurološkog problema koji imam. Rođen i odgajan u Srbiji, navikao na: što je jača borba veća će biti pobeda. U Americi sam, na svom preduzetničkom proputovanju i usavršavanju. Jako do kraja.

Jedan kraći networking i upoznavanje sa žirijem, jako zanimljivi, pametni i uspešni ljudi. četiri minuta Pitch, 5 minuta feedback. Krećemo po abecednom redosledu imena zemalja učesnika, tako da pitchujem pretposlednji. Dobijam malo na vremenu da se podsetim nekih detalja ali i da vidim i čujem ostatak ekipe. Nisam iznenađen. Neki su pokidali, ali su svi bili sjajni. Nisam znao da li bih bio prvi ili poslednji. To je iz mog ličnog ugla. Ako sagledam stvar iz ugla sudije, imam svog favorita, ali i pretpostavku ko će pobediti. Teško je odlučiti se. Dejvid (Irska) koji praktično pitchuje na maternjem jeziku, dronove koji mapiraju smeće pored autoputeva. Elena (Rumunija) po profesiji komunikolog, govori nekoliko jezika i pitchuje fashion aplikaciju. AI vam preporučuje modele prema vašim karakteristikama i interesovanju. Yvonne iz Slovenija i startup koji se bavi kreiranjem crtanih filmova za decu sa anksioznošću, govornim problemima i slično, koji uključuju vežbe disanja i praktično meditacije. Kaisa iz Estonije pitchuje svoj startup za održivost okruženja. Pomaže kompanijama da održivošću budu ekonomičniji, zeleniji ali i osveste svoje zaposlene. Thanos iz Grcke pitchuje platformu i project management alatku za akceleratore i njihove startape. Toghrul iz Azerbejdžana takođe ima već razvijenu platformu, ali za crowdfunding social startup-ove. I ja, koji gledano po fazama, pitchujem biznis koji je najdalje napredovao u smislu organizacije, broja zaposlenih i prihoda. Napravili smo motor i sistem koji radi, sada nam je potrebno gorivo da poletimo. 

Zaista nije bilo bitno ko je najbolji. Bitno je da smo tu i da radimo na tome. I onda svaki sledeći put sve bolje i bolje. Imamo dosta dobre povratne informacije, ko na čemu mora da radi, kako bi Pitch bio što bolji. Zlata vredne povratne informacije, ukoliko planirate da pitchujete svoje ideje investitorima. A ja planiram.

Sjajan osećaj nakon Pitcha, a sada nešto zaista nezaboravno.

Gospodin Dana Hicks nas vodi u Mint muzej, gde nas dočekuje kustos,vremešna i harizmatična gospođa, poznavalac Pikasa i njegovog života. Dakle, povodom 50 godine od smrti Pabla Pikasa, izložba u Šarlotu, „Out of Bounds“ je jedina na istočnoj obali USA, uz još dva grada na zapadnoj obali, gde možete videti uživo više od 40 originalnih slika. Pretpostavljam da je ovo možda čak i jednom u životu, pitam gospođu, dobijam potvrdan odgovor. Uzbuđenje je nezaboravno, a osećaj neopisiv. Pikasov duh odiše prostorijama Mint muzeja. Na samom ulazu dočekuje nas ogromna fotografija Pikasa u jednom od svojih ateljea. Počinje priča o Pikasovom životu, mestima koje je obilazio, gde je i šta naslikao… razdoblje od kada je imao 15 godina i prve radove, pa do samo nekoliko meseci pred smrt. Nekoliko radova zapravo su ta mesta ili pogledi koje je u nekom trenutku imao. Uglavnom Francuska azurna obala, Malaga, Barselona. Fascinantno.  Nije tajna da je voleo žene. Nekoliko radova sa njegovim “muzama”. Čekam da vidim za mene najpoznatije, borbu bikova. U međuvremenu, gospođa kustos nas stalno motiviše da učestvujemo, da mislimo i delimo te misli i osećanja. “Šta vidis”? Vidim dosta zelenila. Kao u džungli. Hmmm da li je to kran u pozadini? Par zgrada. On sedi na svom balkonu, okružem zelenim rastinjem i gleda kroz svoj prozor zelenila u daljinu gde se gradi. Iako je zelenilo u prvom planu, u pozadini je sivilo. „Nije mu se dopadala mu se urbanizacija“. 

I tako sa svakom slikom. Na jednoj slici sam primetio da na jednoj zgradi piše „ecola“. Kustoskinja je oduševljena, nikad nije primetila. Slova su prilično sitna, a zgrada je samo jedna od mnogih na slici. Udubio sam se.

Danas je za mene bio jedan veliki dan. Upoznao sam Pikasa, uživo. Gledao slike, analizirao, i bukvalno ih osetio. Ovakva iskustva znaju da promene perspektivu. 

I značajno sam unapredio svoj Pitch. šanse da nađem investiciju postaju veće. Svakako, unapredio sam značajno svoj nastup, što će imati velikog uticaja na moj biznis. 

Dug dan. Prelep dan. Ekipa uveče odlazi u restoran i u noćni provod. Ja 21h krevet, vidimo se za 13h sati ponovo, nakon što se resetujem posle 3 najintenzivnije nedelje ikad. Sutra me očekuje NASCAR muzej i još jedno veliko uzbuđenje, dok u nedelju imamo World Planet Day i volontiranje u zajednici. Verovatno jedna od najzanimljivijih i najintenzivnijih nedelja u poslednje vreme. Te dve priče ostaviću za naredni tekst, sa obzirom na to da je ovaj tekst predugačak a ja kao neiskusan bloger nisam baš 100% samopouzdan oko dužine istog. Prihvatam sve sugestije iskusnih kolega!

 

Kasnim sa Blogom, kasnim sa Action Plan-om, nemam dovoljno slotova za sve sastanke, ne napadam ni sa pola snage, a počinju i da zbijaju šale na račun mog kalendara. Čak iako je 90% stvari u Srbiji delegirano, ja samo observiram i bavim se kvalitetom. Pošto me je priteglo poprilično, celu ovu nedelju sam aktivan od 7 am do 7-8 pm, te nisam imao previše vremena da istražujem Šarlot. Mislio sam šteta, međutim kada pročitam tekst, ne znam sta je još moglo, i da li moglo bolje ove nedelje. Treba češće da sagledam stvari iz ptičije perspektive. Živeli do narednog puta!

Podeli

Trenutno nema komentara

    Ostaviti komentar